‘Ajme’, pade Alisi na pamet pa je skočila na noge, ‘ako se ne požurim morat ću se vratiti kroz zrcalo prije nego što vidim ostatak kuće! Hajdemo prvo razgledati vrt!’
Lewis Carroll: Alisa iza zrcala (1. poglavlje)

Našavši se ispred ili možda već iza ogledala u arhitektovoj kući, u ladanjskoj ljubljanskoj četvrti Krakovo, načas postaje nejasno jesmo li još u kući ili već u vrtu. Taj trenutak neizvjesnosti jednako je tako trenutak ushita koji nas vodi prepoznavanju egzistencijalnog karaktera mjerilom malenog i gotovo smjernog (izraz skroman bio bi krivo upotrijebljen) zdanja.